Mi nismo znali.....
Da je bivši predsjednik srpske vlade Milan Piroćanac još 1891 god. Mađarskoj vladi uputio pismeni prijedlog o rješenju hrvatskog pitanja jednom zauvijek : " Mađari nemaju pristupa na more, jer put na Rijeku vodi preko Hrvatskog zemljišta. Mađari bi zato trebali jednom odlučnom gestom anektirati županije : Varaždinsku, Zagrebačku i Modruško -Riječku .
Slavoniju , Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju. Zemlje u kojima i onako žive štokavci tj. čisti Srbi, trebali bi ujediniti i prepustiti Srbima. Srbi bi se u tom slučaju ujedinili s Mađarima i sa njima zaključili nagodbu. Tako bi Mađari došli neposredno na more..... "

Mi nismo znali ......
Da je milijunima ljudi s istoka riječ Jugoslaven značila isto što i Srbin

Mi nismo znali....
Da nam se stoljećima pripremalo zlo , čije se pravo lice pokazalo 1991.god.

Mi nismo znali .....
Što to zapravo znači kad je glavni zločinac na Gazimestanu najavio " borbu institucionalno i vanistitucionalno ", ali je on itekako dobro znao da su sva brda u Jugoslaviji probušena i ispresjecana tunelima koji su krcati svakovrsnim oružjem. I da je to oružje samo njemu na raspolaganju . Sve namjere, želje i planovi iz prošlosti su se sad činili ostvarivim. Trebalo je još samo postati NEČOVJEK.
I kad je ta granica prijeđena, dogodilo se da jednog lijepog sunčanog dana 1991. g. srpska vojska izvuče teški bacač na cesti u Mekušju i počne paljbu po djeci u našim školama koju su možda upravo tada mučili zadatci kako se zbraja preko desetice.....
"Hrabra" srpska vojska iz pravca Vojnića napada mirna i nenaoružana Hrvatska sela u dolini Kupe. Granate pogađaju i ubijaju ljude u dvorištima dok su si oštrili kose za rad na polju. Masovni bijeg preko kupe, te ljude je spašavao u tursko doba, ali sad spasa nije bilo, jer su granate i tu stizale i kosile što su stigle.

Mi nismo znali.....
Da "rukopis" koji je u domovinskom ratu ostavila domaća "srpska " ruka u hrvatskim pokupskim selima: neopisive okrutnosti, rušenja, zlostavljanja , pljačke, paljevine, vješanja , ubijanja, neprispodobiva zločinstva..... i to sve iz čista mira nad nedužnim i nemoćnim žrtvama, svojim stoljetnim susjedima s kojima u prošlosti nisu imali sukoba - jako liči na "rukopis" koji su ovdje prije četiri stoljeća ostavila polunomadska romanovlaška ratnička plemena, martolozi, akindžije koji su tada izašli iz balkanskog mraka i pridružili se Turcima u razaranju ovih krajeva.
Ni dandanas ne znamo kada su se i kako svi "pretvorili" u "Srbe", a ostala su im mnogima sve dosad na pr. turska, kurdska, romano-vlaška i ina prezimena .

Mi nismo znali....
Da je počeo najzločinačkiji rat kojeg svijet poznaje .
Ni dandanas prosječni srpski građanin nije izliječio stoljetnu "bolest" , što posvjedočuju junaci jednog suvremenog srpskog romana govoreći : " Ali mi ćemo ovog puta uzeti i Vukovar i Osijek i sve srpske gradove. To je samo pitanje dana , veruj mi ..... Sad im treba sve naplatiti ..... i uzeti sve do Italije ....To je uvek bilo naše"
"Čekaj, a Varaždin ?"...
Upravo rečeno. Neka dobro zapamte svi koji pričaju priču kako nas je zavadio ZAPAD radi nekih svojih interesa.
Grobovi i spomen-obilježja, ta mjesta naših hodočašća i štovanja palih nevinih žrtava zauvijek će nas podsjećati da "Mi nismo znali...."više ne vrijedi.

Hotel Kalifornija na Turnju

sada muzej domovinskog rata

Kompletni tekst knjižice " 4 rijeke karlovačke " napisao je Josip Vuković

U tekstu su korišteni citati iz knjiga :
Sudland - Ivo Pilar ( južnoslavensko pitanje)
Razne knjige Milana Kruheka
Roman Đ.Balaševića - Jedan od onih života

Kupa

Ribić na brzacima na Kupi

Nastavljamo kolskim putem koji mimoilazi crkvu i ubrzo skreće desno vododerinom. S desne strane puta nalaze se lisičje jame pored kojih prolazimo (55 min. - 3,05 km), skrećemo lijevo, pa odmah desno kroz gustiš oko 5 minuta do boljeg puta.

U produžetku idemo dalje držeći se markacije prema Planinarskoj kući Priselci. Momentalno se tamo nalazi žig, koji će kasnije biti u trgovini u Zadobarju. U tijeku je novo trasiranje preko mjesta Golubići, odnosno preko Grduna uz rijeku, no za sada se vraćamo do raskršča gdje smo se odvojili od obilaznice i krenili prema Priselcima.

Prolazimo pored Vodospreme (1 sat 5 min -3,5 km.) poviše lijevo. Nastavljamo nešto boljim putem do križanja, pa skrećemo desno. Nastavljamo tako pazeći na križanjima (ne ostavljaj markaciju ) sve do crkvice Sv. Antuna. (1sat 45 min - 6,18 km.)
Tu ćemo ugledati s visine nove predjele . Ispred nas je crkvica Sv. Križa iz 14 stoljeća, desno je Vodenica koja sa svojih 537 met. nadmorske visine za 216 m. nadvisuje obližnju nam Vinicu. Ispod nje se nalazi poznati Pavlinski samostan iz 17 stoljeća u selu Svetice. Tik ispred nas je rijeka Dobra i selo Zadobarje. Spustimo se do trgovine u središtu sela . tu je mogućnost obnove zaliha u trgovini ( vlasnica stanuje u kući.)

ZADOBARJE - STATIVE 40 min - 2.34 km.

Kroz Kozjaču

ŽIG SE NALAZI U PLANINARSKOM DOMU
Za pogodna vremena se odatle vidi ne samo Žumberak, Medvednica, Zagreb, Pokupska dolina već i zrakoplovi Zagrebačke zračne luke. Nedjeljom ili cijelim vikendom dom je otvoren pa si možete popiti čaj i malo se okrijepiti , a susret sa uvijek ljubaznim domarima i prekrasnom terasom ispred doma mame vas da odavde više nikud ni ne idete. Karlovac vam je razumije se kao na dlanu.
Ovdje odahnite i promatrajte. Malo i razmislite.
Prošli ste 24 km kilometra za skoro 7 sati hoda, a nakanili ste do Turnja, našeg Vukovara, pa se obišavši okolinu i sve 4 karlovačke rijeke poklonite pred spomen-obilježju i imenima nekoliko stotina naših sugrađana i poznanika, prijatelja i rodbine ,koji su suprostavljajući se opasnosti s istoka platili najvišu cijenu. Dali su svoj život. I zato njihov nezaborav mora biti mjerilo našeg dostojanstva. Još 20 km i na Turnju ste. Lako odavde procijenite crtu bivše bojišnice u domovinskome ratu 91. - 95. god. Od Turnja preko Sajevca, Kamenskog pa nizvodno rijekom Kupom. Pri orijentaciji lako vam pomažu tornjevi crkava u Rečici, Šišljaviću i Pisarovini . Sve što je desno od toga bila je stolječima sanjana, pa nakratko i ostvarena "Velika Srbija" u srcu Hrvatske. Upravo tu negdje je bila i granica Turskog carstva u 16. i 17. stoljeću.
U takvim razmišljanjima krenimo prema vrhu Vinice čija je nadmorska visina 321. m Vrh je obrastao guštikom. S njega nema vidika. Odnosno vidik je prilično slab . ( 7 sati - 24,2 km.)

Nastavljamo put samim hrptom Vinice prema istoku, skrenemo udesno i pred nama se pojave vinogradi i novi vidici. prema istoku, jugu i zapadu. Lako ćemo prepoznati Petrovu goru, Martinšćak, Klek. Prepoznajte pomoću karte još neke objekte na horizontu . Pred vama je jedinstvena prilika da gledate predio Kugle zemljine gdje se ratovalo skoro 3 stoljeća od početka 16. pa do kraja 18. -stog braneći Europu od Turaka. I kojeg li usuda : Ratna crta iz Domovinskog rata na kraju 20.tog stoljeća se u okolici Karlovca u mnogome poklopila s onom iz Turskih vremena. I onda se Karlovac branio i obranio na Turnju kao i sada.
No krenimo dalje. Kolskim putem ćemo se spustiti skrećući ulijevo preko vinograda . Dobrim vinogradarskim putem dolazimo do asfaltne ceste koja spaja Duga Resu i Belajske Poljice. (7 sati 55 min. - 26,9 km.) Upravo tu negdje u blizini novosagrađene crkvice izgorjeli tenkovi , koje je mogao vidjeti svaki prolaznik opominjali su što se tu dogodilo: zaustavljen je tenkovski prodor prema Dugoj Resi. Tko želi može iči starom trasom prema Turnju, ali mi bi vam preporučili da ipak idete novom trasom preko Martinščaka. Nova je duža ali je sigurnija, jer vrlo često skelara nema kod kuće , a vi onda gledajte kako čete preći Koranu. Ako želite ići po staroj trasi kliknite na link

Nova trasa obilaznice:

Ispred doma na Vinici

Ovdje skrečemo desno i po markaciji koja spaja Vinicu sa Martinščakom, a koju inaće trasira i održava Planinarsko drušđtvo " Vinica" iz Duge Rese nastavimo put preko Belaja gdje presjecamo cestu koja vodi za Barilović pa nastavljamo dalje držeći se markacije preko polje , livada i šume na Martinščak. Kilometar prije vrha sastajemo se sa markiranom stazom i cestom koja vodi na sami vrh. Na sami bvrh može se doći inaće iz 4 pravca no mi dolazimo sa gore opisanog pravca. Na vrhu se nalazi crkvica Svetog Martina iz 1532. godine. Nekoliko puta je rušena pa obnavljana a zadnji put ju je oštetila JNA ¸1991. godine . Nedavno je ponovo obnovljena i sad stoji prkosno i bode oći onima koji bi rado da je tamo nema. Pored crkvice su dvije antene od Karlovačkih radio stanica, vatrogasaca, policije, radioamatera itd.

Pogled sa Martinščaka je prekrasan na sve strane pogotovo kad se malo više popne na antenski stup. Skredski vrh, Petrova gora, Medvednica, Sv. Gera, Japetić i pitaj boga koji još vrhovi vide se ko na dlanu.

Sa vrha Martinščaka krenemo 300-tinjak metara nazad i kod oštrog desnog zavoja nastavimo lijevo pa preko livade u šumu. Pazite preko livade je slabija markacija i preko ljeta ima stelje. sa livade ulazimo u šumu i po markaciji slazimo do groblja u Ladvenjku. Sa raskršča parkirališta ispred groblja desno silazimo do sela ??? . Na ulasku u selo na samom raskršču nalazi se trgovina i gostiona u jednoj privatnoj kući. Produžujemo desno kroz selo i dolazimo do rijeke Korane. Nakon što pređemo most dolazimo do restorana "kod Karana". Restoran radi samo u ljetnom periodu, a po zimi je zatvoren. Sada se nalazimo na cesti Karlovac - Plitvice - Zadar. Vrlo često tuda prolaze autobusa sa kojima se možete vratiti u Karlovac. Cesta prolazi pored gostione Apolo u kojoj se nalazi zadnji žig. Kad smo već ovdje šteta bi bilo ne obići Šanac . S kote Šanac, koja je male nadmorske visine od 167 m. izvanredan je pogled na sve četiri strane, pogotovo na sam grad. Sa Šanca je neprijatelj 4 godine prijetio Karlovcu i Hrvatskoj. Sad se tamo vijori hrvatska zastava.
Do kraja puta preostaje nam još svega 20-tak minuta. Spuštamo se nogostupom u Turanj, prelazeći opet crtu bojišnice u blizini škole, tako stižemo do spomen-obilježja žrtvama domovinskog rata na Turnju.
Tu se naša obilaznica završava.

Ovjerenu knjižicu pošaljite na našu adresu, i očekujte priznanje za obiđenu trasu.

Ovdje završava stara trasa obilaznice:

14 je mramornih ploča . Na svakoj je uklesano 17 imena poginulih Karlovčana u Domovinskom ratu. Svi od svake krivnje nevini, uglavnom mladi položiše živote. Na postolju obično gori poneka svijeća ili vene odložen cvijet. Zapalite i vi svijeću ili odložite cvijet. To će biti znak da nisu zaboravljeni. Uspomeni na njih karlovački planinari posvećuju stazu " 4 rijeke Karlovaćke "
Staza je jednosmjerna cilj puta je na legendarnom Turnju, odražava i zemljopisnu jedinstvenost Karlovca, grada na četiri rijeke.
Put od 34 km smo prešli bez zaustavljanja za 10 sati. Vi računajte sa zaustavljanjem, promatranjem i odmorom pa će trajati duže. Jer treba promatrati sve četiri rijeke, uz put su barem četiri vidikovca koji se pamte: u selu Zadobarje kod crkvice sv. Antuna, kod sela Skupice , zatim Vinica sjeverno i južno i naposljetku Šanac iznad Turnja. Stazom se osim planinara mogu koristiti i športaši svih vrsta, škole, hrvatska vojska i svaki građanin. Pogotovo brdski biciklisti.

Spomenik na Šancu