MIOŠ
Planinarska sekcija Mješovito industrijsko-obrtničke škole osnovana je 17.listopada 1996. godine razumijevanjem ravnatelja škole dipl. ing. Željka Kokotovića.
Sekcija je u početku okupljala 50-tak učenika, a i kod ostalih je vladalo veliko zanimanje od prvog dana. Planinarsku sekciju od prvog dana vodi prof. Ante Starčević koji je bio i idejni začetnik osnutka sekcije. Svoj prvi izlet mladi planinari upriličili su 27. listopada 1996. god. zajedno sa planinarskom sekcijom pri Ekonomsko-turističkoj školi na Klek, kolijevku hrvatskog planinarstva i alpinizma.
Tada je Klek posjetilo stotinjak učenika karlovačke županije, a na vrhu Kleka /1182 m/ svi su po staroj Klečkoj navadi bili kršteni štrikom i metlom. Voditeljii tog povijesnog izleta bili su Prof. Tomica Majetić, Dr. Ante Starčević i Antun Petrekanić – Lala. Mladi i novopečeni planinari posjetili su i razgledali dvostruki most preko rijeke Tounjčice u Tounju koji je zanimljiv po tome što je izgrađen na dva kata, planinarsku i alpinističku zbirku u Ogulinskom muzeju, Djulin ponor u koji se nesretna Zulejha bacila zbog nesretne ljubavi, te rekreacijski centar Kneju i jezero Sabljake.
Iduće godine planinarska sekcija mješovite industrijsko-obrtničke škole proslavit će 10-godišnjicu svoga rada. Kroz sekciju je prošlo preko 1000 učenika ove škole od prvih do trečih razreda.
Planinarili smo puno. Upoznali smo se sa ljepotom naših krajeva, slušali predavanja iz bliže i daljnje povijesti te o kulturno povijesnim znamenitostima, o ekologiji i zaštiti prirode, o nacionalnim parkovima, zaštićenom bilju i životinjskim vrstama, o meteorologiji , pravilnoj prehrani. Planinarskoj odjeći i obuči, o ujedima zmija i prvoj pomoći.
Sekcija ima i svoj tradicionalni godišnji izlet na Velebit, poznat pod imenom « Antin put « nazvan po voditelju i osnivaču sekcije Dr. Anti Starčeviću.
Itinerer izleta uključuje posjet selu Kuterevu uz razgledavanje utočišta za male medvjediće. Svetište gospe od Krasnog , Crkvu Sv. Ante, pogon Degenije d.o.o. , siranu Runolist (našeg učenika Igora Tomaića ), planinarski dom na Zavižanu, Velebitski botanički vrt, Balinovac, kupanje u Kaliću , razgledavanje Senja i Nehaj kule te promatranje zalaska sunca na Vratniku. Izleti se organiziraju samostalno ili zajedno sa još kojom sekcijom u školama ili sa članovima društva HPD Martinščak.
U proteklih 10 godina posjetili smo sve značajnije destinacije u planinarskom i turističkom smislu. Posjetili smo i eko-selo na Žumberku , puno puta Sv. Geru i Martinščak čije ime nosimo, a koji je posjetila i naša sugrađanka Dragojla Jarnjević 19-04.1836. god. Sa mnogima smo se družili i tijekom boravka na Planinarskoj kući na Zadobarju i u Priselcima. Puno puta bili smo na Krku, Košljunu, Obzovi, Vrbniku i Baškoj. Posjetili smo i dobar dio naših Nacionalnih parkova : Plitvice, Risnjak, Brioni itd. Sudionici smo i Gljivarijada, Kestenijada i Biciklijada. Organizirali smo si i pješačenje iz grada do planinarske kuće Zvonimir Plevnik na Kalvariji.
Ove godine namjeravamo još ići na Bilogorsko-Koprivnički kraj, na otok Pag uz posjet Paškoj sirani i Solani te pršutani u Posedarju. Posjetiti otok Krk, Istru, te posjet Lici uz posjetu Ličkoj pivovari, siranu Runolist u Krasnom sa odlaskom na svetište gospe od Krasna te posjetiti Štirovaču.
Voditelj sekcije MIOŠ je
Škola Banija
I ove školske godine u našoj školi je formirana planinarska grupa koju čine učenici od 4. do 8. razreda.
Došao je i taj dugo očekivani dan, subota 9.listopada. Idemo na Vinicu kraj Duge Rese. Dan je počeo tmurno i maglovito. Ali, to nije spriječilo mlade planinare da se okupe na željezničkoj stanici. Jedva smo dočekali da sjednemo u kupe vlaka i da izlet počne. Ispratili su nas roditelji. Radost se odražavala na mladim licima. Već nakon, nažalost, samo 15 – tak minuta vlak je stigao u Dugu Resu. Počelo je pješačenje. Šetali smo gradom, prešli Mrežnicu i šumskom cestom krenuli uzbrdo, prema Vinici.Neki su već nakon par minuta pitali pedagoginju : ” Mogu li sada pojesti sendvič ? ”.
Šuma je i u magli bila predivna, okupana jesenskim bojama. Svaki čas smo se saginjali i skupljali kestene koje će učenici odnijeti kućama. Punu košaru dan ranije ubranih kestena i ostalu opremu za pečenje odvezao je jedan od planinarskih vodiča – Lala automobilom. Zadnjih 15 minuta stvari su preuzeli učenici i nosili ih dalje. Što je planinarski dom bio bliže, sve smo brže hodali, nestrpljivo očekujući da dođemo do cilja. Odjednom, pred očima nam se otvorila čistina s klupama i skladnim drvenim planinarskim domom. Pred ulazom je bila mišolovka koja je privukla našu pažnju. U njoj je spavao puh, mala siva životinjica slična mišu. Nikako se nije htio probuditi, već je nastavio lijeno spavati. U domu je veselo pucketala vatrica, a domar nas je sve počastio planinskim čajem. Navalili smo na sendviče i grickalice. Ubrzo su već svi bili vani. Jedni su brali kestene, drugi se igrali loptom. Planinar Dugi ložio je vani vatru i ispekao nam sve kestene. Kako su bili slasni! Kad je oko 12 sati granulo sunce, svi smo bili razdragani. Organizirali smo više zanimljivih igara ( štafete, Sve ptičice iz gore, potezanje užeta i sl. ). Bilo je veselja, navijanja. Ponavljali su se padeži, recitirali stihovi, radili koluti i zvijezde. Za to vrijeme odrasli planinari ( Nešo, Lala i Dugi ) prisjećali su se vezanja čvorova, nakon čega je slijedila kratka škola vezivanja čvorova.
Mali planinari počistili su sve oko sebe, oprali šalice od čaja i upisali se u Knjigu utisaka. U 15 sati pozdravili smo se s domarom i zadnji put fotografirali pred ulazom u dom. Krenuli smo šumom prema Mrzlom Polju. Ali, mi planinari smo uvijek spremni na iznenađenja. Put, koji je trebao biti lijep, suh i pun lišća, više ne postoji. Uništen je zbog izvlačenja drva pomoću traktora. Sada je bio blatnjav i klizav. Morali smo tražiti druge puteve kroz šumu i šikaru. Bilo je i padanja, ali bez povreda. Kada smo izašli iz šume, vidjeli smo da smo bliže Dugoj Resi nego Mrzlom Polju. Plan je odmah promijenjen. Nakon šetnje uz Mrežnicu, pored slapa i brane nasuprot Pamučne tvornice, stigli smo do Bolnice Duga Resa. Pozvali smo roditelje i oko 17 sati stigli kućama, prljavi, ali puni utisaka i planinarskih priča.
Dok smo čekali roditelje već je nekolicina pitala: ” Kuda ćemo ići na drugi izlet ? ”.
