Tradicionalno, prve nedjelje u veljači, održana je redovita godišnja skupština društva. Iako nam je priroda svojim,nekim,samo njoj znanim razlozima pokušala poremetiti planove, nije joj uspjelo. Naime, prvo je u subotu težak,mokri snijeg pao s krova i otkinuo dio nadstrešnice. Naša je mala,draga Ivanova hiža izgledala tužno i ranjeno. Odmah su o istom obaviješteni članovi društva,pa su u nedjelju rano u jutro svi pohitali put Priselaca da saniraju štetu… Kad ono,što? Izlila se Dobra i do doma se ne može! Al’ tko to kaže? Pa ne bi mi bili planinari da se ne nađe alternativno rješenje i putem kroz šumu ne stigne do doma. Ubrzo se okupila ekipa,složno prionula poslu i u tren oka stvari dolaze na svoje mjesto. Dok se popravljala nadstrešnica na šparetu se krčkao gulaš. Iako se zbog nastalih prilika na domu okupio manji broj članova od očekivanog, u skladu s odredbama statuta,skupština je održana,a svi su izvještaji i programi za nastupajuću godinu jednoglasno prihvaćeni. I na kraju,sunčana nedjelja,gulaš,kolači i pjesma. Puno dobre volje i pozitivne energije. Ako ste se čitajući ovaj tekst bar jednom nasmiješili,ne dvoumite…
Dođite i postanite i vi dio neke nove planinarske priče jer…
“Juhej planinari smo mi i takve
klipe klape još na svetu ni!”
